Švedski velikan Stellan Skarsgård godinama je gradio karijeru velikim ulogama u europskim filmovima, dok je u Hollywoodu igrao pamtljive, ali rijetko glavne likove. Danas je prepoznatljivo ime i neupitno jedna od najvećih glumačkih legendi koje imamo. S obzirom na to da na predstojećim Oscarima ima sasvim solidne šanse za svoj prvi zlatni kipić, odlučili smo se predstaviti tog majstora kojeg teško zaboravljamo.

Stellan John Skarsgård rođen je 13. lipnja 1951. godine u Göteborgu kao sin Jana i Gudrun Skarsgård. Kao dijete, često se selio, a veliku ulogu u njegovom odrastanju imali su baka i djed. Za sebe je rekao da je odgojen kao humanist i kao ateist; isticao je kako je činjenica da je njegov djed bio uvjereni ateist, a njegova baka pobožna vjernica imala značajan utjecaj na njegov odgoj jer su ga baka i djed naučili toleranciji i prihvaćanju, s obzirom da su se – unatoč suprotstavljenim svjetonazorima – snažno poštovali i voljeli.

Glumom se počeo baviti dosta rano, a do 21. godine života već je imao iskustva i na filmu, i na televiziji i u teatru. Naravno, ranu je karijeru započeo u Švedskoj, često se pojavljujući na televiziji, a jedna od zapaženijih ranih uloga mu je ona slavnog švedskog diplomata Raoula Wallenberga, koji je pomagao u spašavanju žrtava Holokausta, u filmu Dobra večer, gospodine Wallenberg iz 1990. godine.

Moland i von Trier – suradnje koje su ga definirale

Skarsgård je nagli uspon doživio tijekom 1990-ih godina, kada ostvaruje zapaženu suradnju s dvojicom redatelja – ekscentričnim (ili ludim, kako vam drago) Dancem Larsom von Trierom i Norvežaninom Hansom Petterom Molandom.

Osim na miniseriji Kraljevstvo, Skarsgård je s von Trierom surađivao i na filmovima Breaking the Waves (1996.), Dancer in the Dark (2000.), Dogville (2003.), Melankolija (2011.) i Nimfomanka (2013.). Uloge koje je igrao varirale su od manjih do većih, a iako je Skarsgårdova karijera bila izrazito raznolika, u nekom se kontekstu može reći da je von Trier izvukao ono najbolje iz njega, ili – ako već ne najbolje – onda svakako najšarenije; to i nije neobično, jer kada radite s jednim redateljem takvog kalibra na tolikom broju projekata, jasno je da će von Trierovo ludilo iz Skarsgårda izvući sve one aspekte glumačke tehnike drugdje ne bi mogao koristiti.

No, iako ga je von Trier, u neku ruku, lansirao prema gore, njegova suradnja s Molandom, koja uključuje četiri filma, puno je osobnija. Skarsgård je otkrio da su Moland i on jako bliski prijatelji, a jednom ih je prigodom opisao da su poput starog bračnog para i da ne mogu biti predugo jedan bez drugoga. I dok ovi filmovi možda i nisu toliko poznati niti su pomogli Skarsgårdu u profesionalnom smislu (rad s von Trierom bio je sjajna uvertira za njegovu skoru međunarodnu karijeru), nema sumnje da se radi o suradnji koja ga je oblikovala kao glumca.

Sporedne uloge u Hollywoodu i početak međunarodne karijere

Prije nego prijeđemo na Hollywood, treba spomenuti i jedan skandinavski film iz 1997. godine, a to je Nesanica. Iako je taj film vjerojatno najpoznatiji po Nolanovom remakeu s Alom Pacinom i Robinom Williamsom, radi se o sjajnom psihološkom trileru koji je pokazao koliko je Skarsgård doista talentiran i koji je svakom holivudskom redatelju i producentu mogao poslužiti kao izvrsna audicijska snimka.

Paralelno s početkom suradnje s von Trierom, Skarsgård je na mala vrata ušao i u Hollywood. Isprva su to bile manje ili sporedne uloge, međutim treba izdvojiti da su to filmovi poput Dobrog Willa Huntinga ili Amistada, odnosno sve redom visokobudžetne produkcije koje su imale dobar odjek i kod publike i kod kritike. Pojavio se i u nešto manje uspješnim filmovima poput Ronina i Dubokog modrog mora, ali te su 90-e bile doista plodan period za Skarsgårda i period koji ga je profilirao kao iznimno pouzdanog karakternog glumca.

Iz kroz naredno je desetljeće Skarsgård dokazao upravo to – izniman talent, ali i iznimnu širinu. Glumio je svakojake likove, ali uglavnom neobične likove ili potpune ekscentrike, likove koji vas često navuku na jedan narativ samo da bi vas tijekom filma ili na samom kraju potpuno šokirali. Tu svoju kameleonsku sposobnost gradio je praktički dva desetljeća, a to mu je donijelo niz lukrativnih projekata.

Komercijalno uspješni projekti

Paralelno s uspjehom došli su i sve veći projekti pa je od sredine 2000-ih godina Skarsgård počeo dobivati uloge u sve većim hitovima i svjetskim blockbusterima. Istina, to su mahom bile prilično sporedne uloge i radilo se o filmovima koji nisu zahtijevali nekakav poseban glumački angažman u usporedbi s njegovim skandinavskim radovima iz 90-ih, ali pomogli su izgradnji reputacije tu su jednog relativno anonimnog Šveđanina s neobičnim imenom pretvorili u provjereno holivudsko ime.

Među značajnijim ulogama iz ovog periode jest i nekoliko franšiznih, poput one Billa Turnera u Piratima s Kariba i Erika Selviga u MCU-ju, ali i cijeli niz zapaženih nastupa u hitovima kao što su Mamma Mia!, Anđeli i demoni, Muškarci koji mrze žene i Čovjek koji je ubio Don Quixote (autoru ovog teksta sjajan film Terryja Gilliama).

Ovaj prijelazni period trajao je nekih 15-ak godina, pri čemu je paralelno snimio još nekoliko filmova s von Trierom i Molandom, a kulminirao je statusom istinske međunarodne zvijezde.

Pomno birane uloge

Danas ćete teško naći filmofila, pa čak i nekoga tko samo amaterski prati filmove, koji ne zna tko je Stellan Skarsgård, a taj zvjezdani status potpuno je zaslužen. Jasno, kada u jednoj fazi izgradite holivudsku reputaciju, to vam omogućuje da pomnije birate svoje projekte pa je početkom 2020-ih godina Skarsgård nastavio svoj uspon u Hollywoodu, ali sada s puno bolje biranim ulogama i ulogama koje imaju veću težinu nego neki projekti iz prethodnog perioda.

Sjajna miniserija Černobil te Villeneuveov serijal Dina sjajni su primjeri. U Černobilu je kao Boris Ščerbina nosio seriju zajedno s Jaredom Harrisom, za što je i nagrađen Zlatnim globusom, a svatko tko je gledao seriju znat će koliko je moćna i genijalna bila Skarsgårdova interpretacija. Istovremeno u Dini tumači baruna Vladimira Harkonnena, glavnog negativca u serijalu; to je na papiru manje zahtjevna uloga, ali snaga koju Skarsgård prezentira u toj ulozi doista je impresivna, a kada tomu pridodate vizualni dojam, jasno vam je zašto je ta uloga postala tako upečatljiva.

Iz novijeg perioda treba spomenuti i ulogu lukavog Luthena Raela iz sjajne serije Andor. I ovo je franšizna uloga, međutim Andor je koplje iznad svega što je Disney napravio s Ratovima zvijezda (osim prvih sezona Mandalorca) pa se ne može svrstati u isti koš kao i ranije franšizne uloge, tim više što je Luthen doista sjajno napisan lik kojemu je Skarsgård dao enormnu životnost. U tom kontekstu je njegova interpretacija još impresivnija jer je 2022. godine Skarsgård imao moždani udar koji mu je oštetio centar za pamćenje i jezik, tako da je drugu sezonu Andora snimao s bubicom u uhu preko koje je dobivao rečenice koje mora izgovoriti.

I naravno, to nas dovodi do njegovog najrecentnijeg filma, Sentimentalne vrijednosti, o kojem smo već pozitivno pisali na portalu. Skarsgård je u ovoj snažnoj bergmanovskoj drami interpretirao ostarjelog filmaša Gustava Borga, lika koji je istovremeno i utjelovljenje estetike za koju se Borg kao umjetnik zalaže, ali i umjetnik koji je nesposoban adekvatno balansirati umjetnost s privatnim životom, što dovodi do dubokog jaza između njega i njegovih kćeri, a koji je u filmu tako sjajno analiziran. Koliko je Stellana Skarsgårda u liku Gustava Borga ne znamo, ali poznavajući njegov životni put, možemo uočiti neka poklapanja pa je moguće da su upravo te sličnosti dovele do toga da je ova interpretacija bila tako istinski sjajna.

Crtica za kraj

Prije zaključka, vjerojatno znate da priča o Stellanu Skarsgårdu ne može biti kompletna bez da barem spomenemo njegovu obitelj. Od 1975. do 2007. bio je u braku s liječnicom My, s kojom ima šestero djece; od 2009. godine u braku je s Megan Everett, s kojom ima dvoje djece. Od osmero djece koje ima, njih šestoro su glumci – Kolbjörn i Valter manje su poznati, dok su Gustaf, Alexander i Bill velika glumačka imena s međunarodnim karijerama. Kako sva trojica zaslužuju zasebne tekstove, priču o njima ostavit ćemo za neku drugu priliku.

Za kraj bismo voljeli reći da je ovaj tekst zapravo – indirektno – dio serijala o nadolazećim Oscarima, na kojima je Skarsgård nominiran za najbolju mušku sporednu ulogu za ulogu Gustava Borga u Sentimentalnoj vrijednosti. Za tu je ulogu već dobio Zlatni globus, dok za BAFTA-u, zanimljivo, nije nominiran. Konkurencija je solidna, ali objektivno bi mu jedina konkurencija trebao biti Sean Penn, koji je nominiran za ulogu pukovnika Lockjawa u Andersonovom filmu Jedna bitka za drugom (Elordi je prvoloptaški izbor pa ga ne bismo smatrali realnim konkurentom, ali o tome više u tekstu o Oscarima).

Iako je Skarsgård pritajeni favorit i doista mu se smiješi zlatni kipić, čak i da nagrada ode Pennu ili nekome drugome, Stellan Skarsgård izgradio je svoju karijeru na najbolji način i dokazao je da je jedan od najsvestranijih i najtalentiranijih glumaca koje trenutno imamo. Kameleonski spretan, kazališno uvjerljiv i nadasve simpatičan, Stellan Skarsgård glumac je kojeg uvijek volimo vidjeti na ekranu i čijim se budućim projektima prilično veselimo.